TEL: +385 (0)1 467 48 25
 

Ivan Generalić

Ivan Generalić rođen je 21. prosinca 1914. u selu Hlebine. U Hlebinama završava četiri razreda osnovne škole. Kao dječak čuvao je krave i pomagao u svim poslovima vezanim uz seosko gospodarstvo.

Kao petnaestogodišnjaka (1929.) upoznaje ga Krsto Hegedušić koji je za vrijeme studija s braćom osnovano nogometni klub Lipa u Hlebinama. Jedan od bosonogih igrača u tom klubu bio je i Ivan Generalić koji je svoje slobodno vrijeme provodio crtajući.

Bio je to plodonosan susret koji će idućih godina dovesti do osnutka tzv. hlebinske škole, osebujne zajednice seljaka-slikara koji su se prvo okupili oko Krste Hegedušića, a po završetku 2. svjetskog rata oko Ivana Generalića. U poratnom periodu Generalić postaje glavni predstavnik hrvatske naive.

Kada je mladog Generalića susreo Krsto Hegedušić bio je to bez dvojbe prijelomni trenutak za hrvatsku naivnu umjetnost i za povijest hrvatske umjetnosti općenito. Hegedušić je u tim prijeratnim godinama imao vrlo jasan pedagoški program - svoju je umjetnost želio staviti na raspolaganje narodu, kako je sam rekao, izopćenom i proganjanom narodu. 

Ivan Generalić odskako je od početka od ostalih. Bio je posebno nadaren i senzibilan, obdaren urođenom genijalnošću. U ranim godinama stvaralaštva on se okreće stvarnosti i biva pravi svjedok svoga doba. Slika i crta scene iz svakodnevice. To su slike ranih 1930-ih godina i oko 1940. nadhnute rukom umjetnika-kroničara koji bilježi seosku svakidašnjicu, tegoban život i nedaće svojih sumještana, nepravdu, tlačenje, jad i bol, ali i svetkovine, zabave i ples.

Kada se njegova slika Sprevod Štefa Halačeka iz 1934. našla na Svjetskoj izložbi u Bruxellseu 50 godina moderne umjetnosti, na istoj razini sa slikama Braquea, Chagalla, Picassa, Matissea, Kleea i Kandnskog, a bilo je to 1958. godine to je slikarstvo priznala međunarodna kritika kao samostalnu i nadasve zanimljivu pojavu u sklopu suvremenog svjetskog slikarstva.

O sebi i svom djelu Generalić je 1972. u svom djelu "Autobiografija" rekao: "U ranijim godinama išao sam u prirodu slikat kakva ona ustvari jest, no to mi nije polazilo za rukom dok se nisam preupustio više sebi i slikal kak sem znal. Sada priroda više iz mene izlazi. Kombiniram sliku doma najprije na papir s olovkom, onda metnem staklo, istu veličinu, na crtež i na staklu slikam. Ideje mi dolaze na razne načine. U sebi stvaram sliku. O njoj dulje vremena milsim, o njoj sanjarim i kad ona sazori u meni tada ju počnem raditi... "

No, kako bilo neosporno je da je Generalić svijest o biću hrvatskog naroda odaslao u svijet, daleko izvan granica Hrvatske. On je to činio iskrena srca, zaljubljen u svoju zemlju, pošteno i nadahnuto, taletnom svog genija koji će ispisati najsjanije stranice povijesti umjetnosti 20. stoljeća.

Samostalno je izlagao u Parizu i Bruxellesu, Baden-Badenu, Baselu, Bratislavi, Šangaju, Pekingu, Tokiju, Petrogradu, Madridu i dr. te sudjelovao na bijenalu u São Paulu.

Ivan Generalić umro je 27. studenog 1992. u Sigetcu.

Trenutno nemamo radova ovog autora.