TEL: +385 (0)1 467 48 25
 

Vanja Radauš

Vanja Radauš rođen je 29. travnja 1906. godine u Vinkovcima. U rodnom gradu je polazio osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je kiparstvo na Akademiji, u Zagrebu, od 1924. do 1930. godine. Kiparstvo je diplomirao 1930. na zagrebačkoj Likovnoj akademiji kod Ivana Meštrovića. Sudjelovao je u Narodnooslobodilačkom pokretu za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Bio je redoviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti od 1945. do 1969. godine. Od 1947. godine je član HAZU, a od 1950. godine je kao majstor kiparstva, vodio svoju majstorsku radionicu za studente postiplomce. Vanja Radauš je na nagovor skladateljice Ivane Lang izradio kip Vatroslava Lisinskog koji se i danas čuva u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

U prvom razdoblju (1932.-1943.) stvarao pod utjecajem Rodina i Bourdellea. Godine 1932. postaje članom grupe Zemlja i izlaže na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Od 1936. godine radi seriju crteža "Dance macabre" a 1937. godine dekalkomanije koje prethode našoj nefigurativnoj umjetnosti lirske orijentacije.

Vanja Radauš je 1950. izabran da uz Vojina Bakića, Kostu Angeli Radovanija i Zorana Mušiča predstavlja Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu. Snažan pečat ostavio je svojim kiparskim ciklusima (Tifusari, 1956-59., Panopticum croaticum, 1959-61., Čovjek i kras, 1961-63., Krvavi fašnik, 1966., Apstraktne forme, 1966-68., Zatvori i logori, 1969., te Stupovi hrvatske kulture, 1969-75.). Raspon Radauševa opusa proteže se od medalje do spomeničkih ostvarenja.

Vanja Radauš za života je objavio dvije zbirke pjesama, Slavonijo zemljo plemenita 1969., i zbirku Kosilica vremena, objavljenu 1971. godine. Posmrtno je 1994. godine objavljena zbirka pjesama Requiem za tifusare a 2000. godine dr. Hrvojka Mihanović-Salopek priredila je knjigu pjesama Buđenje snova, Radauševu donedavno nepoznatu rukopisnu poeziju.

Vanja Radauš počinio je samoubojstvo 24. travnja 1975. godine u Zagrebu.

Prikazano 1 do 5 od 5 (1 stranica)