Branko Šenoa

Branko Šenoa rođen je 17. kolovoza 1879. godine u Zagrebu. Na zagrebačkom Sveučilištu završio je studij prava 1902. i studij filozofije 1906., doktorirao je povijest umjetnosti 1912. Od 1899. - 1906. pohađao je privatnu školu Otona Ivekovića, a od 1903. - 1904. privatni tečaj M. Cl. Crnčića.

Godine 1907. imenovan je pomočnim učiteljem i tajnikom, 1908. pravim učiteljem, te 1912. profesorom Privremene više škole za umjetnost i umjetni obrt. U travnju 1918. kad je zavod dobio službeni naziv Kraljevska viša škola za umjetnost i umjetni obrt, izabran je za stalog upravitelja.

Škola je 1912. preimenovana u Kraljevsku akademiju za umjetnosti i umjetni obrt. Novi je rektor bio Ivan Meštrović, a kao prorektor postavljen je dosadašnji upravitelj (direktor) dr. Branko Šenoa. Uskoro je preuzeo položaj administrativnog direktora na kojem je ostao gotovo do svoje smrti 1939.

Njegovo je ime ostalo zabilježeno i u povijesti hrvatske scenografije kao posebne umjetničke struke. U razdoblju od 1909. - 1912. bio je prvi stalni profesionalni scenograf u Hrvatskom narodnom kazalištu. Kao konzervator radio je 1909. - 1910. pri Zemaljskom povjerenstvu za čuvanje umjetnina i povijesnih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji.

Bio je potom načelik Umjetničkog odjeljenja Ministarstva prosvjete u Beogradu (1924. - 1925.) i komesar na izložbi dekorativne umjetnosti u Parizu 1925. Članom JAZU postao je 1931. godine.

Kao slikar i grafičar, između dvaju svjetskih ratova, svojim krajolicima i vedutama očitavao je osobit smisao za precizonost u bilježenju, te vještinu brzog zapažanja i interpretacije motiva. Još za života njegovi su crteži stekli veliku popularnost i naklonost zagrebačkih ustavova i salona. Njegova djela odlikuju se stilskim i formalnim jedinstvom, istančanim osječajem za svijetlo i sjene, tonske vrijednosti te ujednačenu širinu fokusa u kojem je svaki detalj podjednako važan.

Branko Šenoa umro je 4. prosinca 1939. godine u Zagrebu.