Ljubo Ivančić

Ljubo Ivančić rodio se 18. siječnja 1925. u Splitu, gdje je proveo djetinstvo u brojnoj obitelji, skromno, pa i oskudno. Od 1931.-1935. pohađa pučku školu. Realku polazi 1935. gdje mu crtanje predaju Antun Zupa i Živko Kljaković. Nakon položene male mature, 1939. napušta gimanziju i prelazi u Srednju tehničku školu, profesor mu je bio Vjekoslav Parać. Za vrijeme rata boravi na Braču, Hvaru, Visu, nakon oslobođenja vraća se u Split, a od veljače 1945. radi kao ilustrator u Šibeniku.

U svibnju 1945. godine dolazi u Zagreb i polaže prijemni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti. Početkom 1946. lječnici otkrivaju da je teško obolio. Uz borbu sa teškom bolešću, uspjeva u roku diplomirati 1949. Od rujna 1949. pohađa specijalku kod Đure Tiljka. 1951. završava postdiplomski studij.

1954. priređuje prvu samostalnu izložbu. Nakon nekoliko godina vraća se na Akademiju, 1961. postaje asistent, a 1964. docent. 1969. imenovan je izvanrednim, a 1975. redovnim profesorom na ALU. Odtada vodi i majstorsku radionicu JAZU za postdiplomski studij slikarstva. Ljeti te godine ponovo je teško obolio. 1977. imenovan je za izvanrednog člana JAZU, kao profesor na ALU umirovljen je 1979.

Od 1955.-1974. višekratno je putovao u Italiju, Francusku, Španjolsku, Njemačku, Austriju i Mađarsku. Dobitnik je brojnih domaćih i inozemnih nagrada. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Beogradu, Skopju, Ljubljani, Celju, Bolu, te na brojnim skupnim izložbama.

Ljubo Ivančić umro je 21. travnja 2003. godine u Zagrebu.