Petar Smajić

Petar Smajić rodio je 25. svibnja 1910. godine u selu Dolac Donji, 30-ak kilometra sjevernije u splitskom zaleđu. Najznačajniji je kipar hrvatske i klasik svjetske naive.

Već u dječačkoj dobi, čuvajući ovce na paši, počeo je rezbariti drvo, a stečenu je vještinu kao mladić primijenio na izradu predmeta za svakodnevnu uporabu, koje je prodavao na tržnici u Splitu te tako privređivao za život.

Početkom tridesetih godina 20. stoljeća susreo je liječnika dr. Slavana Vidovića, sina slikara Emanuela Vidovića, koji ga je potaknuo na izrađivanje samostalnih skulptura, odnosno skulptura koje nisu u funkciji ukrasa uporabnih predmeta.

Slavan Vidović naručivao je i otkupljivao Smajićeva djela, te mu je 1934. godine priredio i samostalnu izložbu u Salonu Galić u Splitu. Iste godine Smajić je izlagao i s grupom umjetnika Zemlja u Zagrebu.

Početkom Drugoga svjetskog rata u Dalmaciji, 1941. godine, prestao je izrađivati skulpture i odselio se s obitelji u Slavoniju. Ponovno "otkriće", odnosno zanimanje javnosti za njegova djela, dogodilo se početkom pedesetih godina, te je tada ponovno počeo izrađivati skulpture.