Vojin Bakić
Vojin Bakić rođen je
5. lipnja 1915. godine u Bjelovaru. Diplomirao je na Akademiji likovnih
umjetnosti u Zagrebu, a specijalni tečaj pohađao je kod Frane
Kršinića. Usavršavao se u Firenzi i Milanu, a 1939. sudjeluje na
izložbi Zagrebački umjetnici. Već sljedeće godine ima
samostalnu izložbu u Bjelovaru gdje izlaže crteže i kipove među kojima
prevladavaju ženski aktovi zatvorenih i meko oblikovanih volumena.
Nakon uspostave NDH ustaše su Vojinu pogubili četiri brata u čiji je spomen
kasnije izradio poznati spomenik Bjelovarac. I sam Bakić bio
je uhićen od strane ustaških vlasti, ali je pušten nakon intervencije svog
mentora Kršinića. Do kraja rata odlazi na Akademiju i pomaže Kršiniću u
zahtjevnijim zadacima. Sudjeluje u Drugoj, Trećoj i Četvrtoj godišnjoj izložbi
hrvatskih umjetnika u NDH, a izlaže i diljem Europe.
U tom razdoblju izrađuje seriju skulptura Bik i Europa na biku.
Nakon rata napušta dotadašnju tematiku te teži impresionističkoj obradi
površine s izražajnim preljevima svjetla i sjene (portreti: I. G.
Kovačić, S. S. Kranjčević…). Od 1958. priklanja se izazovima otvorene
forme, unutarnjih prostora i svjetlosnih odraza.
U daljnjem razvoju među prvima u Hrvatskoj slijedi programska načela
geometrijske apstrakcije i optičkih istraživanja. Tijekom karijere imao je
zapažene izložbe u tadašnjoj Jugoslaviji, Europi, Sjevernoj Americi i Africi,
gdje dobiva mnogobrojne nagrade.
Osim spomenutih, Bakićeva najpoznatija djela su: ciklus Razvaline
forme, Mali bik, Razvijene površine, Svjetlosni oblici, Spomenik narodnom
heroju Slavonije, Spomenik žrtvama željezničke nesreće, Spomenik ustanku i
mnogi drugi.
Vojin Bakić umro je 18. prosinca 1992. godine u Zagrebu.
Trenutno nemamo radova ovog autora.