Vojin Bakić

Vojin Bakić rođen je 5. lipnja 1915. godine u Bjelovaru. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a specijalni tečaj pohađao je kod Frane Kršinića. Usavršavao se u Firenzi i Milanu, a 1939. sudjeluje na izložbi Zagrebački umjetnici. Već sljedeće godine ima samostalnu izložbu u Bjelovaru gdje izlaže crteže i kipove među kojima prevladavaju ženski aktovi zatvorenih i meko oblikovanih volumena.

Nakon uspostave NDH ustaše su Vojinu pogubili četiri brata u čiji je spomen kasnije izradio poznati spomenik Bjelovarac. I sam Bakić bio je uhićen od strane ustaških vlasti, ali je pušten nakon intervencije svog mentora Kršinića. Do kraja rata odlazi na Akademiju i pomaže Kršiniću u zahtjevnijim zadacima. Sudjeluje u Drugoj, Trećoj i Četvrtoj godišnjoj izložbi hrvatskih umjetnika u NDH, a izlaže i diljem Europe.

U tom razdoblju izrađuje seriju skulptura Bik i Europa na biku. Nakon rata napušta dotadašnju tematiku te teži impresionističkoj obradi površine s izražajnim preljevima svjetla i sjene (portreti: I. G. Kovačić, S. S. Kranjčević…).  Od 1958. priklanja se izazovima otvorene forme, unutarnjih prostora i svjetlosnih odraza.

U daljnjem razvoju među prvima u Hrvatskoj slijedi programska načela geometrijske apstrakcije i optičkih istraživanja. Tijekom karijere imao je zapažene izložbe u tadašnjoj Jugoslaviji, Europi, Sjevernoj Americi i Africi, gdje dobiva mnogobrojne nagrade.

Osim spomenutih, Bakićeva najpoznatija djela su: ciklus Razvaline forme, Mali bik, Razvijene površine, Svjetlosni oblici, Spomenik narodnom heroju Slavonije, Spomenik žrtvama željezničke nesreće, Spomenik ustanku i mnogi drugi.

Vojin Bakić umro je 18. prosinca 1992. godine u Zagrebu.